Top deset

10. Riblja Čorba

"Riblja čorba" je nastala 1978. godine, kada je Bora Đorđević napustio "Rani mraz" i Đorđa Balaševića, i sa prijateljima iz grupe "SOS" osnovao jednu od najpoznatijih grupa u istoriji domaće muzike. Iste godine je publikovan album "Lutka sa naslovne strane", koji je doživeo veliki uspeh.
Sledeće godine, da bi zvuk dobio još malo na čvrstini, u bend dolazi Bajaga. Iste godine, grupa izbacuje singl "Rokenrol za kućni savet" i održava prvi koncert na Tašu.
Godine 1980, većina članova odlazi u vojsku, ali u tom periodu bivaju pripremljeni materijali za mnoge buduće hitove. Bajaga je spremao songove, a Bora tekstove. Tako su nastali hitovi "Dva dinara druže", "Evo ti za taksi" i "Nemoj, srećo". Borin tekst pesme "Dolazim za pet minuta" doživeo je veliki uspeh u izvođenju "Generacije 5".
"Debeli Bogoljub i zlatni valovi Dunava" tada je bio anonimni bend koji su činili članovi "Riblje čorbe"; bend je imao nekoliko svirki, a Bora ih je koristio da bi video reakcije publike na nastupima. Ova grupa je imala velike probleme na koncertima širom zemlje, zbog ogromne mase ljudi koja je po svaku cenu želela da uđe i čuje ih. To je kulminiralo 1982, kada je jedna devojka bila pregažena na koncertu u Zagrebu. Pored ovih problema, problematični tekstovi pesama "Ja ratujem sam", "Pravila", "Kako je lepo biti glup" - "bockali" su tadašnju vlast. Pesma "Na Zapadu ništa novo" bila je čak i zabranjena nekoliko godina, a mnoge pesme nisu ni objavljene, zbog odbijanja izdavača.
Bajaga je napustio grupu 1984. godine, a "Čorba" 1985. snima legendarnu pesmu "Pogledaj dom svoj, anđele". Veliki hitovi ove grupe toliko su brojni i popularni da bi bilo nezahvalno izdvajati pojedine. "Riblja čorba" nije mnogo menjala sastav, ali su se u njoj pojavljivali mnogi poznati muzičari poput Olivera Mandića, Čuture ili Džonija Štulića.

(više ovdje)

9. YU grupa

YU grupa je nastala u jesen 1970. godine, a oformili su je gitarista Dragi Jelić, basista Žika Jelić, orguljaš Miodrag Mive Okrugić i bubnjar Velibor Boka Bogdanović. Krajem novembra 1970. na nastupu u zemunskom klubu Sinagoga, disk džokej je pozvao publiku da im odabere ime. Prihvaćen je prijedlog nepoznatog mladića i od te zime oni su YU grupa. Prvu pjesmu, Nona, inspirisanu kosovskim narodnim motivima, snimili su krajem decembra 1970, čiji je tiraž odmah bio rasprodan. 1971. nastupaju sa pjesmom Tajna na Beogradskom proleću. Udarne pjesme na koncertima iz tog perioda bile su im Drveni most, Mali medved i Devojka Džoj. Iste godine, umjesto dotadašnjeg orguljaša u grupu dolazi gitarista Miodrag Bata Kostić, sa kojim grupa snima singl Bio jednom jedan pas, koji je 1972. i objavljen. Iste godine objavljen je i novi singl sa pjesmama U tami disko kluba i Kosovski božuri, a nešto kasnije i singl sa pjesmom Šta će meni vatra. Početkom ljeta 1973, grupa je objavila i debi album "YU grupa" sa čitavim nizom hitova: Crni leptir, More, Trka, Čudna šuma, Noć je moja. Pjesmu Crni leptir na ovom albumu otpjevao je Žika Jelić. Početkom 1974. godine grupa je, poslije rada na albumima nekih drugih sastava, pristupila i radu na svom drugom albumu. Album "Kako to da svaki dan" ih je predstavio u raznovrsnijem muzičkom raspoloženju, ali sa manjim brojem hitova nego prethodni. Poslije odlaska u vojsku, Dragi Jelić se posvećuje radu na sljedećem albumu. U tom periodu grupu napušta gitarista Bata Kostić. Postojale su šanse da im se pridruži novi klavijaturista Oliver Mandić, ali je sve ostalo na pregovorima. Treći album, "YU grupa", objavljen je 1975. godine i na njemu su se nalazile udarne pjesme: Oprosti ljubavi, Novi zvuk i Ja moram dalje. Na kompilaciji "YU zlato", objavljenoj sljedeće godine, našli su se snimci sa singlova. U proljeće 1977. godine grupa odlazi na turneju po SSSR-u, u okviru koje su održali šezdeset četiri koncerta. U nešto drugačijoj postavi, iste godi snimaju i svoj četvrti studijski album, "Među zvezdama", sa koje se izdvojila i udarna pjesma, Opasno. Sa ovim albumom, sve do 1979. godine, grupa je nastupala na raznim festivalima i manifestacijama, te na drugoj po redu turneji po SSSR-u. Sljedeći album, "Samo napred", 1979. godine donio je pjesme: Identitet, Udaj se dobro, Ideš mi na nerve, Autobus za raj. U to vrijeme je počela da im opada popularnost, jer im dolazak novog talasa nikako nije išao na ruku. Krajem avgusta 1981. godine izgorio im je kombi i dio opreme u njemu, a Žika Jelić je bio povrijeđen. Poslije tog incidenta, grupa je prestala sa radom. Definitivno se okupljaju tek ljeta 1987. godine, svirajući ljetnji angažman u Puli. Odluku da se vrate na scenu krunisali su snimanjem albuma "Od zlata jabuka", na kojem je udarni hit bila naslovna pjesma inspirisana etno uticajima. U toj vrijeme grupa se pojavila na koncertu Rock legendi sa Indexima, Dragom Mlinarecom, Korni grupom, grupom Time i R.M. Točkom. Novembra 1988. grupa je objavila album "Ima nade" sa hitovima Mornar, Zaboravi, Dunavom šibaju vetrovi. Za njim je uslijedila ploča "Tragovi", na kojoj su se našle pjesme Kome se raduješ i Posle snegova nema tragova. Na koncertnoj proslavi povodom dvadeset drugog rođendana grupa okupili su se stari članovi, a grupa je dobila i novajliju, gitaristu Petra Jelića, sina trećeg brata Radeta sa kojim su nekada davno svirali u grupi Albatrosi. Ta postava grupe snimila je i album "Rim 1994" koji im je donio i radijski hit Odlazim. 2005/06 izdaju svoj poslednji album koji nije bio neuspjesniji od ostalih.

8. Galija

Još kao tinejdžer pod jakim uticajem hipi pokreta, Nenad Milosavljević (roden 1954. godine u Nišu), počinje da se bavi muzikom. Prateći se na akustičnoj gitari i usnoj harmonici po niškim parkovima i leti na moru, prijateljima svira tadašnje hitove. Prvi javni nastup imao je 1975. godine u vreme Niških filmskih susreta na Večeri poezije i muzike. Izvodi svoje pesme, ali i repertoar Hose Felisijana. Sledeće godine, u okviru Večeri slobodnih formi nastupa na Omladinskom festivalu u Subotici. Zatim učestvuje na Beogradskom proleću i počinje da piše muziku za pozorišne predstave. Dobija ponudu da za amatersko pozorište Treća polovina komponuje muziku koja bi se uživo izvodila tokom predstave. Sa članovima grupe Dva lustera dogovara da rade zajedno, a zatim uz njihovu pratnju 11. aprila 1977. godine organizuje solistički koncert u Narodnom pozorištu.
Ubrzo počinju da rade kao grupa Galija, i nazvali su se po imenu kafane u kojoj su se sastajali. Grupu pored Nenada Milosavljeviča čine Goran Ljubisavljević - gitara, Predrag Branković - bas, Nenad Tančić - bubnjevi i Bratislav Stamenković - klavijature. Tančič ubrzo odlazi u vojsku, a na njegovo mesto dolazi Boban Petrović, jedan od retkih stalnih članova grupe u budućnosti. Na Gitarijadi u Zaječaru 1978. godine pobeđuju sa novim klavijaturistom Zoranom Stankovićem. Nekoliko meseci kasnije učestvuju i na Omladinskom festivalu u Subotici. Tada klavijature već svira Ljubodrag Vukadinović. Na turneji sastava Smak sviraju kao predgrupa. Krajem 1978. godine nastupaju na BOOM festivalu u Novom Sadu. Debi album snimaju 1979. godine sa novim stalnim članom, Predragom Milosavljevićem, Nenadovim bratom. On peva prateće vokale i zadužen je za tekstove. Album "Prva plovidba" donosi im i prve hitove: "Avanturista", "Gospi" i "Decimen"... (više ovdje)

7. Smak

Grupa Smak je ime dobila po dramskom kolažu koji se u vreme kada je grupa nastala izvodio i u Kragujevcu.
Slobodan Kominac Koma bio je pevač u prvoj postavi Smaka i jedan od njenih osnivača. Pre Smaka je svirao gitaru i pevao u kragujevačkim grupama Džentri i Senke. Sa izvesnim muzičkim obrazovanjem, Kominac je imao iskustva u komponovanju. U prvo vreme, on je bio šef grupe Smak određujući repertoar za igranke. Grupu napušta u dva navrata, da bi definitivno otišao iz Smaka u leto 1973. godine.
Drugi originalni član grupe jeste Miša Nikolić. On je bio orguljaš u prvoj postavi Smaka. U Kragujevac je dolazio svakog vikenda iz Beograda u kom je studirao Muzičku akademiju. Grupu je napustio u leto 1972. godine.
Smak je u Kragujevcu 1971. osnovao gitarski virtuoz Radomir Mihajlović Točak. Prvu stabilnu postavu iz 1974. su činili: Radomir Mihajlović Točak (gitara), Slobodan Stojanović Kepa (bubnjevi), Zoran Milanović (bas gitara), Boris Aranđelović (vokal) i Laza Ristovski (klavijature).
Aprila 1973. godine Smak sa domaćinom Gitarijade u Požarevcu - grupom Dijamanti deli prvo mesto, da bi u leto iste godine pobedili na festivali POP muzike u banatskom selu Sanad. U oktobru, nakon čitave serije promenjenih pevača, u grupu dolazi Boris Aranđelović. On prolazi na audiciji i to tako je svojim visokim tenorom dobro otpevao pesmu Child in Time engleske grupe Dip Parpl. (više ovdje)

6. Generacija 5

Generacija 5 je tokom kompletne karijere bazirana na autorskom, managmentskom i svakom drugom dualitetu dvojice kljucnih ljudi - klavijaturiste Dragana Ilica - Ilketa i gitariste Dragana Jovanovica - Krleta. Upravo zbog njihovog odnosa prema statusu samog benda, tokom svih proteklih godina provlacio se i diskontinuitet same karijere. Da podsetim, u razlicitim fazama, bend je bio na razlicitim pozicijama na tadasnjoj ex-YU i kasnije srpskoj muzickoj sceni. Generacija 5 je dozivela veliki uspeh sa svoja prva dva albuma - "Generacija 5" i "Dubler", kada je u postavi bio pevac Goran Milosevic, inace, rodjeni brat Sladjane Milosevic. Tokom druge polovine 90-tih sa Djordjetom - Davidom Nikolicem kao frontmanom dozivljavaju veliki uspeh u samoj Srbiji sa svojim "unplugged" TV showom, i kompilacijskim albumom - "Najjaci ostaju 1978-1994". Obaveze Ilketa, na mestu muzickog urednika u "RTS"-u, uglavnom su tokom poslednjih 15-tak godina onemogucavali izgledniji tok karijere benda, a sa druge strane odredjena inertnost i samozadovoljstvo aktera price takodje se mogu uzeti u obzir kada govorimo o nekoj vrsti resene neaktivnosti, zbog koje je sama karijera morala da "trpi".

5. EKV

Prvu postavu činili su: Milan Mladenović, gitara, vokal, Dragomir Mihailović Gagi, gitara, bubnjar Dušan Dejanović (ex Rock express, Limunovo drvo) i basista Zoran Radomirović Švaba (ex Limunovo drvo, Doktor Spira i ljudska bića). Grupa je naziv odabrala po Gagijevoj neuzvraćenoj ljubavi, devojci Katarini. Posle nastupa u sali bioskopa Topčiderska zvezda krajem 1982. godine, grupi se priljučuje Margita Stefanović koja je imala obrazovanje klasičnog pijaniste, a tada je debitovala na rock sceni. Švaba prelazi u Du Du A, Dušan Dejanović u Disciplinu kičme, pa jedno vreme bubnjeve u grupi svira Branko Kuštrin Mango (ex Grupa I i Dr Spira). Novu ritam sekciju Katarine II čine bubnjar Ivan Vdović VD (ex Šarlo akrobata) i basista Bojan Pečar (ex BG 5, Via Talas). Sa grupom Via Talas, u kojoj je pevala Mira Mijatović, Bojan je snimio LP "Perfektan dan za banana ribe" (Sarajevo Disk 1983.), ali su brzo prestali sa radom. U proleće 1983. godine, Katarina II nastupa na Bijenalu u Zagrebu i dobija vrlo povoljne kritike.
Prvi LP snimaju u studiju Enca Lesića, ali se rad oteže u nedogled. Na snimanju je gostovao glumac Bule Gončić koji je svirao frule.
Taj materijal propada i na poziv Srđana Marjanovića 1984. godine za RTV Ljubljanu ponovo snimaju iste pesme u produkciji Đorđa Petrovića, a gosti su bili Mario Celik na kongama i saksofonista Jurij Novoselić iz sastava Film. Većinu tekstova na debi ploči radio je Milan Mladenović, tekstove za pesme "Vrt" i "Platforme" potpisao je Gagi, a muzika je zajednička. U temama "Aut", "Jesen", "Radostan dan", "Treba da se čisti", "Ja znam", Katarina II je povezala Milanov deskriptivni senzibilitet sa energičnim zvukom novog talasa. U tom periodu, Gagi dolazi u sukob sa zakonom i po povratku iz zatvora saznaje da više nije član grupe, pa im uskraćuje pravo da se dalje služe imenom Katarina II. Gagi zatim sarađuje sa Vladom Divljanom i odlazi u Ameriku gde i danas živi. Grupa bira novo ime Ekatarina Velika, a dolazi i novi bubnjar Ivan Fece Firči (ex Luna, Jakarta). VD je tada prešao u grupu Du Du A, a kasnije je radio sa Disciplinom kičme i grupom Heroji. (više ovdje)

4. Divlje Jagode

Divlje jagode su rock grupa iz Bosne i Hercegovine. Ubrzo nakon prvog albuma 1978. stiču veliku popularnost na prostoru bivše Jugoslavije.
Virtuoz na gitari, idejni je tvorac i utemeljitelj legendarnih "Divljih jagoda": tamo gdje je i poceo, u Zagrebu, u istome gradu danas nastavlja novu odiseju "Divljih jagoda"!
Sjecam se naših zajednickih studentskih dana, dugokosog otkacenjaka punog srebrnog nakita koji je tijekom predavanja nervozno lupkao po klupi. Zele je tada bio izvan vremena i prostora i, za razliku od drugih, furao je totalno drugaciji film. Krajem godine 1977. u Zagrebu su rodene "Divlje jagode". Prva postava Adonis, Tony, Muc, Nihad & Zele objavili su prvi album potkraj 1978. s pjesmama kao što su "Jedina moja" i "Krivo je more", nažalost nije naišao na razumijevanje tadašnjeg "Jugotona".
Nezadovoljan promidžbom albuma Zele seli u Sarajevo i potpisuje za tadašnji "Diskoton". Perfekcionist u svojem glazbenom izricaju Zele i nova postava "Divljih jagoda" završava snimanje drugog albuma "Stakleni hotel". Album izbacuje sjajne hitove "Autostop" i "Kako si topla mila" te postiže velik komercijalni uspjeh. Prava prekretnica u njihovoj karijeri dolazi s trecim kultnim albumom "Motori". Savršenstvo sviranja i svjetske produkcije podigli su "Divlje jagode" na tron najboljeg sastava na tadašnjim prostorima. Pjesma "Motori" svojim pristupom i odnosom ostala je do današnjih dana kultna pjesma, koja je postala abeceda sviranja gitare za mnoge gitaristicke naraštaje. Album i pjesma "Motori", koji je snimljen u Njemackoj u "Music Park Studiju" pod producentskom palicom sjajnog producenta Tea Werdina, danas se ubrajaju u klasike rocka.
Zele nastavlja suradnju s Teom Werdinom. Nastaju još dva albuma "Vatra" i "Carobnjaci". Svjetskom produkcijom i kvalitetom, velikim nakladama i prodajom trilogije "Divlje jagode" postižu nezapamcen komercijalni uspjeh. U to doba pune sve koncertne prostore briljantnom svirkom i produkcijom. Ono što mi je Zele cijelo vrijeme pricao, a ja nisam vjerovao, ipak se obistinilo godine 1986. ponudom londonske diskrografske kompanije "Logo Records". Ostvario se dugogodišnji san "Divljih jagoda" i Zeleta Lipovace.
Nakon sjajna i rasprodana koncerta u današnjem "OTV Domu", u tihoj atmosferi jednog kafica u zagrebackome predgraÐu u nazocnosti direktora Goefa Hunningtona, vlasnika diskografske kompanije "Logo Records" Zele Lipovaca i "Divlje Jagode" potpisuju ekskluzivni ugovor. (više ovdje)

3. Parni Valjak

Prva singl ploča zagrebačke grupe "Parni valjak" pojavila se 1976. godine sa pjesmama "Parni valjak" i "Šizofrenik". Članovi grupe su svoje muzičko iskustvo sticali u mnogim grupama u kojima su prethodno nastupali. Stečeno iskustvo je iskristalizirano u postavi zvanoj "Parni valjak" i oni nisu mogli omanuti. Predvođeni genijalnim gitaristom, tekstopiscem, kompozitorom i aranžerom, Huseinom Hasanefendićem-Husom i neponovljivim vokalom, Akijem Rahimovskim,"Parni valjak" je gazio ka zvjezdanim visinama i na njima je opstao do današnjih dana.
Mnogo je dobrih muzičara prošlo kroz ovu grupu. Moraju se pobrojati članovi prve postave: Aki Rahimovski - vokal i klavir, Husein Hasanefendić - Hus - solo gitara, akustične gitare i vokal, Srećko Antonioli - bubnjevi, udaraljke i vokal, Zlatko Miksić - Fuma - bas gitara i Jurica Pađen - solo gitara, akustične gitare i vvokal.
Grupa "Parni valjak" je brzo stekla svoju vjernu publiku. Oni su u osamdesetim i devedesetim izdali nekoliko albuma koji su svi odreda postali zlatni ili platinasti, a sveukupni tiraž broji se milijunima. Nabrojat ćemo neke: "Dođite na show!", "Glavom kroz zid", "Vrijeme je na našoj strani", "Pokreni se!",... (više ovdje)

2. Bijelo Dugme (bez obzira na sve, mislim da ipak zasluzuju drugo mjesto)

Biografija grupe Bijelo dugme zvanično počinje 1972. godine, kada nakon nekoliko neuspjelih muzičkih pokuaja njenog osnivača Gorana Bregovića grupa dobija sljedeću postavu: pjevač eljko Bebek, gitarista Goran Bregović, bubnjar Gordan Matrak, basista Zoran Redić i neto kasnije klavijaturista Vlada Pravdić. Grupa je u početku imala ime Jutro, ali poslije snimanja prvog singla, 1974, mijenjaju ime u Bijelo dugme. Na spomenutom singlu nale su se pjesme: Ove ću noći naći blues i Top. Bijelo dugme je u početku sviralo u manjim gradovima, posebno u Zenici i uskoro objavljuje i drugi singl sa pjesmama Glavni junak jedne knjige i Bila mama Kukunka, bio tata Taranta. Prvi veći nastup imali su na BOOM festivalu u Ljubljani 1974. godine, kad su predstavljeni kao nove nade. Treći singl sa pjesmama Da sam pekar i Selma objavili su avgusta 1974. i on predstavlja prelomni trenutak u njihovoj karijeri. Ove pjesme su ih izbacile u prvi plan. Septembra 1974. izdali su i prvi album "Kad bi' bio bijelo dugme", na kojem su se nali koncertni favoriti, pjesme Kad bi' bio bijelo dugme, Selma, Patim evo deset dana i Ne spavaj mala moja muzika dok svira. Ploča je zabiljeila odličnu prodaju, te se zaustavila na tirau od 141 000 primjeraka. Na manifestaciji Kongres rock majstora 1975. Bijelo dugme je snimilo čitavu jednu stranu duplog albuma, i to pjesmama Ima neka tajna veza, I kad sve prođe pjevat ću i tad, Znam za jedno tiho mjesto i Minijatura za moju majku. Uoči snimanja drugog albuma Dugme se povuklo na visinske pripreme, da bi pokazali da uspjeh debija nije bio slučajan. 1975. godine snimljen je album "ta bi dao da si na mom mjestu", na kojem suudarni hitovi bili Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac, Doao sam da ti kaem da odlazim, Ne gledaj me tako i ne ljubi me vie, Pourite konji moji. Iako je cijena albuma bila gotovo dva puta veća od uobičajene, tira je vrlo brzo dostigao cifru od 200 000. Nakon nekog vremena koje je grupa provela na svirkama i radnim akcijama, 1976. izdali su treći studijski album pod imenom "Eto! Ba hoću!", iako je prvobitno trebao da se zove "Hoću bar jednom da budem blesav"... (više ovdje)

1. Indexi - neprevaziđeni...

Indexi su najdugovječnija i najznačajnija bosanskohercegovačka pop-rock grupa. Djelovali su od 1962. do 2001. godine i u tom su razdoblju objavili dva studijska albuma, 27 sing ploča, te 12 kompilacijskih albuma, no daleko je više njihovih snimljenih pjesama koje iz raznih razloga do sada nisu objavljene.
Smatraju se pionirima jugoslavenskog rocka.Grupa Indexi osnovana je 1962. godine u Sarajevu i postala je sinonimom izuzetne sarajevske rock-škole. Indexe je osnovala grupa studenata, pa otuda i sam naziv grupe. Osnivači Indexa su: ritam gitarista Ismet Nuno Arnautalić (koji će kasnije sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovati grupu Jutro, koja od januara 1974. godine mijenja ime u Bijelo Dugme), i bas gitarista Šefko Akšamija. Sastav su zajedno s njima činili: solo gitarista Slobodan Misaljević, klavijaturista Ðorđe Uzelac i bubnjar Nedim Hadžihasanović.
U početku su svirali instrumentalnu muziku, obrade svjetskih hitova grupa kao što su The Shadows i The Kinks, ali je s njima na igrankama u dvorani "Sloga" povremeno nastupao pjevač Alija Hafizović.
Godine 1963. događa se prva personalna promjena u postavi: umjesto Nede Hadžihasanovića, za bubnjeve dolazi Đorđe Kisić.Na prvoj Gitarijadi u Beogradu 1964. Indexi su osvojili drugo mjesto i kao nagradu dobili mogućnost da snime prvi singl na kome su se našle četiri instrumentalne teme. Odlučili su se za obrade tadašnjih hitova „Sedam veličanstvenih„ (tema iz filma „The Magnificent Seven„), „Večeras u gradu mladih„ (“Teensville Tonight„ Johnny and Hurricanes) i “Atlantida“ (“Atlantis“ The Shadows), dok je temu “Nikada“ komponirao Ismet Arnautalić i to je bila prva autentična rock kompozicija u BiH.
Krajem 1964. Indexima se priključuje pjevač Davorin Popović (rođen 1946.), koji je do tada nastupao s grupom Pauci. Tokom 1965. nastavlja se osipanje prvobitne postave. Grupu napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević (rođen 1946.) i basist Fadil Redžić (rođen 1946.)... (više ovdje)